Igra je slobodna, spontana aktivnost koja proizlazi iz unutrašnje djetetove potrebe.
Igra je prerađena stvarnost u skladu s dječjim doživljajem.
Igra je stvaralačka aktivnost, svaki put drukčija, neponovljiva, koja najviše odgovara djetetovoj prirodi, zakonitostima njegova razvoja i omogućuje mu skladan tjelesni, intelektualni, socijalni i emocionalni razvoj.
Igra je aktivnost kojom se dijete izražava i potvrđuje – to je snaga koja ga upućuje na nove aktivnosti, pomoću kojih razvija sve svoje mogućnosti.
• predmetni svijet, tj. okolinu (upoznaje, istražuje, rukuje stvarima, neposredno provjerava)
• svijet ljudi i njihove odnose (misaono ispituje, uživljava se, zamišlja ''kao da...'', ''kad bi...'').
• najjednostavnije i najlakše sukobe
• svoje strahove i poteškoće (u igri je ono vuk, liječnik, mrak... ono plaši druge oko sebe, tjera vuka, tjera mrak, operira lutku – suočava se, prerađuje te polako nadvladava strah i nelagodu).
• sve ono što mu u stvarnom životu nije dopušteno iskazati (ljuti se na drugu djecu, na odrasle, viče, iskazuje agresivnost na predmetima...)
• u igri se dijete oslobađa napetosti, postaje smireno, opušteno – jer u igri je gotovo sve dopušteno.
• čini što želi
• gospodar je situacije
• ima onu ulogu koju odrasli imaju u stvarnom životu (dijete je policajac, vojnik, pjevačica, glumac, pilot, liječnica, otac, majka...).
OSIGURATI osjećaj prijateljstva, topline, opuštenosti, sigurnosti, iskazivati ljubav (riječima ili pokretom).
Gledati na dječju igru kao na najvažniji posao odrasloga.
Dati potporu, pohvaliti.
OSIGURATI stalan prostor za igru (veličina je nevažna), nesmetano vrijeme u kojem će dijete samo odlučiti kad će početi igru, što će se igrati, kako, koliko dugo. Ostaviti djetetu da uredi igrajući prostor – dopustiti na tom prostoru ''neurednost'' (prema poimanju odraslih) – za dijete je to red.
OMOGUĆITI djetetu da samo istražuje igračku i igra se njome (savjetovanje [upali ovdje, složi tu...] smeta djetetu i govori mu ti to ne znaš, ja nisam zadovoljan tobom te čini dijete nesretnim).
OMOGUĆITI djetetu da nesmetano, samo, igrajući se, svladava probleme, bez uplitanja odrasloga.
POMOĆI, ako dijete traži pomoć, ali tako da dijete i dalje ostane ''gospodar situacije''.
ODREDITI, DOGOVORITI neko vrijeme za određenu aktivnost s djetetom (dovoljno je nekoliko minuta) – pročitati priču, razgovarati, našaliti se, pogledati zajedno TV-emisiju, prošetati...).
Igrajući se, dijete uči o sebi, o svijetu i drugima.
Igrajući se prorađuje sve svoje doživljaje – lijepe i ružne (na sebi prihvatljiv način).
Igrajući se, dijete se izražava.
Igrajući se priprema se za buduće događaje.
Igra je ''ogledalo'' u kojem se odražava što dijete misli, doživljava, osjeća, želi – sve ono što dijete ne može izraziti riječima izražava igrom.
Igra je potrebna svakom djetetu i potrebne su različite igračke (i djevojčicama i dječacima).
Djeca će sama odabrati što im treba.
Sjetite se kako ste ljuti kad vas netko prekine u poslu. Jednako je tako ljuto i dijete kada mu prekinete igru jer
IGRA JE ZA DIJETE NAJVAŽNIJI POSAO.Preuzeto iz letka UNICEF-ova projekta “Pomozimo im rasti”, 1996.; koji je priredila Ljiljana Šarić
Priloženi dokumenti: