Montessori i nacionalni kurikulum ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u RH



KATICA KULJAŠEVIĆ, PAVICA KROLO HENČ
DJEČJI VRTIĆ „VRBIK“ 
Šetalište Jurija Gagarina 10, Zagreb
 
VRIJEDNOSTI I TAKSONOMSKA ORIJENTACIJA DVAJU KURIKULUMA: MONTESSORI I NACIONALNI KURIKULUM RANOG I PREDŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA U RH

 

Sažetak: U izlaganju će se iz perspektive Montessori kurikuluma elaborirati dvije važne odrednice Nacionalnog kurikuluma ranog i predškolskog odgoja: vrijednosti i taksonomska orijentacija. Na pitanja što je znanje, kako razumijemo identitet, humanizam i toleranciju, što je i kako se izgrađuje odgovornost, neovisnost i kreativnosti te što je cilj odgoja i obrazovanja i koji su njegovi ishodi nastojat će se pronaći odgovor kroz specifične montessori obrasce: rad na priborima, transfer u realni život,  te transfer u nepoznati kontekst.

Ključne riječi: dijete/djetinjstvo, identitet, izgradnja znanja, neovisnost.
 
Konstruktivistička i socio-konstuktivistička paradigma, s jedne strane, vide znanje kao konstitutivni dio života, i s druge,  dijete kao kompetentno biće sposobno da to znanje izgradi i su-izgradi u zajednici s drugima – vršnjacima i odraslima. Montessori otkriva dijete kao senzitivno biće koje u svojem razvoju prolazi kroz senzitivna razdoblja. Ona mu omogućuju da putem upijajućeg uma u pripremljenoj okolini uči s lakoćom, bez napora, nesvjesno.

Humanizam i tolerancija kao vrijednosti po sebi, uče se kroz djelovanje temeljeno na empatiji, uvažavanju i poštovanju. Prihvaćanje i poštovanje svakog živog bića uključuje visoku razinu osjetljivosti odraslih za potrebe djece i djece za potrebe drugih osoba važnih u njihovom životu. Jedno od temeljnih polazišta i vrijednosti u Montessori pristupu djetetu jest da ono uči, jednostavno, živeći. Zato je važna pripremljena okolina. Krajnji cilj Montessori odgoja i obrazovanja je odgoj prema miru.

Odgoj i obrazovanje pridonose izgradnji osobnog te kulturnog i nacionalnog identiteta djeteta. Prema Bronfenbrenner-ovoj teoriji ekoloških sustava na formiranje identiteta pojedinca utječe niz međusobno povezanih društvenih struktura, a prema sociokulturnoj teoriji razvoja L. Vygotskog pojedinac je proizvod kulture u kojoj živi. Montessori kaže kako dijete u sebe utjelovljuje sve iz svoje okoline: i dobro i loše. Ističe dijete kao vrijednost po sebi, autonomno biće kapacitirano za učenje, socijalni život i samoostvarenje.

Pitanja autonomije, odlučivanja te razvoja odgovornosti pojedinca povezana su s pitanjima razumijevanja i smisla koja imaju za dijete i njegov dnevni život (prava na sudjelovanje). Nema autonomije bez slobode, ni slobode bez odgovornosti. Montessori traži da se dosljedno vodi računa o ljudskim sklonostima (humanim tendencijama), primjerice: sklonosti prema radu, mišljenju, orijentaciji, komunikaciji … Cilj je svakog odgojno-obrazovnog poduhvata djetetovo osvajanje samostalnosti (autonomije).

Kreativnost kao odgojna vrijednost oslanja se na prihvaćanje prirodne kreativnosti djeteta. U oblikovanju poticajnog razvojnog konteksta posebno se naglašava razvoj divergentnog mišljenja djeteta. Montessori polazi od skrivenih potencijala djeteta (nebula kreativnosti), kada kaže da u djetetu drijemaju tajanstvene snage koje čekaju svoj trenutak samoostvarenja. Posebno naglašava kako valja biti svjestan razlike između uma odrasloga i uma djeteta: odrasli za mnoge probleme nude jedno rješenje (konvergentan um), dok dijete za jedan problem ima mnoga rješenja (divergentan um). U svojem susretanju s fenomenima koji dijete okružuju ono uvijek daje od sebe stvaralački i originalan odgovor






 


Ispiši stranicu